Vatikan, 2. travanj 2015.

PAPA: ŽIVOT NE PRESTAJE PRED GROBNIM KAMENOM

Kateheza Svetog Oca na općoj audijenciji na Veliku srijedu, 1. travnja 2015.

U katehezi na općoj audijenciji na Veliku srijedu, 1. travnja 2015. papa Franjo govorio je o Svetom trodnevlju koje započinje Misom Večere Gospodnje. Na njoj je Isus nebeskom Ocu prikazao svoje Tijelo i Krv pod prilikama kruha i vina, dajući ih svojim učenicima za hranu i nalažući im da oni to isto čine njemu na spomen.

Papa je rekao kako slavlje Velikoga četvrtka, misleći na pranje nogu, isto označuje Euharistiju, ali pod drukčijim vidikom. Isus poput sluge Šimunu Petru i ostalim učenicima, pere noge (v. Gv 13,4-5). Tim proročkim činom – smatra papa Franjo – Isus izražava smisao svoga života i svoje muke, [život je to] na službu Bogu i braći: Sin Čovječji nije došao da bude služen nego da služi (v. Mk 10,45).

Papa je zatim podsjetio kako se isto dogodilo u činu našega krštenja, kad nas je Božja milost oprala od grijeha te smo zaodjenuti Kristom (usp. Kol 3,10). To se događa svaki put kada se Gospodina sjećamo u Euharistiji: pričešćujemo se Slugom Kristom, kako bismo vršili njegovu zapovijed; onu da ljubimo jedni druge, kako je on nas ljubio (usp. Iv 13,34; 15,12). Ako Pričesti pristupamo bez iskrene raspoloživosti da jedni drugima peremo noge, ne priznajemo Tijela Gospodinova.

U liturgijskoj službi Velikoga petka, razmatramo tajnu Kristove smrti i klanjamo se Križu. U posljednjim trenucima života, prije nego će Ocu predati duh, Isus je rekao: Svršeno je (Iv 19,30)… Što znače te riječi? – zapitao je Papa – Znače da je djelo spasenja dovršeno; da sve riječi Pisma, u ljubavi Isusa – žrtvovana Jaganjca – nalaze svoje ispunjenje. Isus je svojom žrtvom najveću nepravdu pretvorio u najuzvišeniju ljubav.

Sveti Otac je također podsjetio na brojne osobe koje su stoljećima svojim osobnim životom odražavale zraku te savršene ljubavi. Posebno se prisjetio don Andrije Santorija, koji je poput Isusa položio svoj život, a koji je nekoliko dana prije nego su ga ubili napisao: Ovdje sam kako bih boravio među ovim narodom i dopustio Isusu da bude predstavljen u mome tijelu… Za spasenje postajemo sposobni samo po prikazanju vlastitoga tijela. Zlo svijeta se odnosi, a bol se podijeli, upijajući ga vlastitim tijelom – do kraja – kao što je učinio Isus (A. Polselli, Don Andrea Santoro, le eredità, Città Nuova, Roma 2008, p. 31). Ovi i brojni drugi primjeri nas podupiru u prikazanju vlastita života kao dara ljubavi za braću, nasljedovanjem Isusa.

Papa je podsjetio kako i danas postoje istinski mučenici koji Isusu prikazuju život kao ispovijest vjere. To je kršćansko svjedočanstvo do kraja, do krvi, kao što je učinio Krist. Svršeno je! – ponovio je papa Franjo riječi Raspetoga te dodao: Kako će lijepo biti kad svi mi, na koncu svog života, s našim grijesima, slabostima, pa i dobrim djelima, reknemo poput Isusa Ocu: Svršeno je. Gospodine, učinio sam ono što sam mogao učiniti. Klanjajući se križu, promatrajući Isusa, mislimo na ljubav, na služenje, na naš život; na kršćanske mučenike kao i na kraj svog života – potaknuo je Sveti Otac.

Na Veliku subotu, nakon pobjedonosnog okršaja na križu, Crkva promatra Kristov počinak u grobu. Ona se još jednom poistovjećuje s Marijom: čitava je vjera u Njoj, prvoj i savršenoj vjernici. U mraku koji se nadvija nad svim stvorenjem, Ona jedina ostaje i budnim održava plamen vjere – nadajući se protiv svake nade (v. Rm 4,18) – u Isusovo uskrsnuće.

U velikom Uskrsnom bdijenju, u kojemu ponovno odzvanja Aleluja, slavimo Krista Uskrsloga, središte i svrhu svemira i povijesti. Bdijemo puni nade u Njegov povratak, kada će se Uskrs pokazati u punini – kazao je Papa te dodao kako se ponekad čini da tama noći prodire u dušu i pomislimo: nema se više što činiti, a srce ne nalazi više snage za ljubav…

No, upravo u tom trenutku Krist pali plamen Božje ljubavi. Bljesak raspori tamu i navijesti početak. Kamen boli je otkotrljan, ustupivši mjesto nadi. Eto velike tajne Uskrsa! U toj Svetoj noći Crkva nam pruža svjetlo Uskrsloga da u nama bude nada za sadašnjost punu budućnosti: Krist je pobijedio smrt, a skupa s njime i mi. Naš život ne završava pred grobnim kamenom, nego se pruža naprijed s nadom u Krista, koji je iz takva groba uskrsnuo – kazao je.

Kao kršćani pozvani smo biti stražari jutra, koji raspoznaju rane Uskrsloga. Draga braćo i sestre, u ovim danima Svetoga trodnevlja, nemojmo se ograničiti samo na prisjećanje na muku Gospodnju, nego uđimo u otajstvo, poprimimo Isusove osjećaje i djelovanje, kako nas potiče i sveti Pavao: Budite istih osjećaja kao Krist Isus. Tada će nam Uskrs biti Sretan! – potaknuo je papa Franjo.

Na završetku opće audijencije Papa je podsjetio da je sutra deseta obljetnica preminuća svetoga pape Ivana Pavla II. Prije deset godina, 2. travnja 2005., na uočnicu Nedjelje Božanskoga milosrđa, njemu vrlo drage, preminuo je papa Ivan Pavao II. Pozdravljajući poljske hodočasnike Papa je spomenuo godišnjicu, što su nazočni popratili srdačnim pljeskom.

Sjećamo ga se kao velikoga svjedoka trpećega, umrlog i uskrsloga Krista, molimo ga da posreduje za nas, za obitelji, za Crkvu, da svjetlo uskrsnuća zablista nad svim tamama našega života i ispuni nas radošću i mirom – kazao je papa Franjo.

Na koncu opće audijencije, Papa je pozdravio različite skupine hodočasnika iz raznih pokrajina Italije i izvan nje, a posebno se sjetio i pozdravio mlade, bolesne i trpeće osobe, kao i novovjenčane parove. Ohrabrio ih je podsjećajući na papu Wojtyłu, na njegov primjer i svjedočanstvo koji uvijek žive među nama. Dragi mladi, sa životom se naučite sučeljavati njegovim žarom i zanosom; dragi bolesnici, radosno nosite križ patnje kako nas je on učio; a vi, dragi mladi bračni parovi, Boga uvijek stavljajte u središte, kako bi vaša bračni život imao više ljubavi i sreće – zaključio je Sveti Otac. (kta/rv)