26.06.2017.

LOMEĆI RIJEČ

LOMEĆI RIJEČ

Gabrijela Miličević Mikić

 

SVETKOVINA SV. PETRA I PAVLA, APOSTOLA

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« Riječ Gospodnja.

Današnjom svetkovinom Crkva nam pred oči stavlja oce vjere, prvake Pracrkve, Petra i Pavla. Svetopisamski tekstovi pokazuju nam ih kao dvije suprotnosti, Petar je obični ribar, pobožni Židov iz Galileje, Pavao načitani pismoznanac, obrazovan, Židov iz dijaspore, rimski građanin. Petar je utemeljitelj židovske Crkve, Pavao pak apostol pogana. Slaveći zajednički blagdan ovih velikana vjere, Crkva slavi različitost poslanja koja ju izgrađuju, različitost koja svakome ostavlja prostora za nasljedovanje Gospodina u vlastitim ograničenostima. Neka nam ova dvojica velikana budu primjer kako svoje darove i posebnosti trebamo ugrađivati u građevinu Crkve, kako bismo ispunili ono na što nas je Gospodin po krštenju pozvao – biti graditelji njegova kraljevstva ondje gdje živimo i djelujemo.

12. NEDJELJA KROZ GODINU

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima:»Ne bojte se ljudi. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vrijedniji ste nego mnogo vrabaca.Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.«Riječ Gospodnja.

Živjeti kao svjedok Isusa Krista u današnjemu vremenu, kao uostalom i u svakom, često je poprilično zahtjevno. Danas možda nećemo doživjeti fizičke progone i oduzimanje građanskih prava, iako nažalost mnogi kršćani po svijetu podnose i takve patnje, ali duh vremena izrazito je neprijateljski nastrojen prema svemu što ima veze s vjerom, kršćanskom posebno. K tome, mnoge pojave u društvu i stil života koji je oprečan svemu što kršćanstvo uči neprestano nas udaljavaju od onoga što je jedino važno. Današnja nas liturgijska čitanja ohrabruju da ne posustanemo na putu nasljedovanja Gospodina. Prorok Jeremija podnosi prijezir i neprijateljstvo, ali se s povjerenjem oslanja na Božju zaštitu. Pavao nas podsjeća da nam je Krist omogućio život bez kraja, a sam nas Gospodin upozorava da se čuvamo onih i onoga što može ugroziti naše vječno spasenje, jamčeći nam da nebeski Otac ne ostavlja samog nikoga od nas.

SVETKOVINA ROĐENJA SV. IVANA KRSTITELJA

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa »Ivan mu je ime!« Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.Riječ Gospodnja.

Svetog Ivana Krstitelja možemo promatrati kao posljednjeg proroka Staroga zavjeta. Poput svih proroka u izraelskome narodu, naviještao je dolazak iščekivanoga Mesije i propovijedanjem krštenja obraćenja pripravljao mu put. Kad ga je prepoznao u Isusu Kristu, posvjedočio je za njega i povukao se, prepustivši mu prostor za javno djelovanje. Isus je za njega rekao da je veći od svih rođenih od žene, a Krstitelj je nakon što je navijestio i prepoznao Krista te ga krstio na Jordanu, posvjedočio za njega mučeničkom smrću. Ovaj velikan duha i vjere časti se i u našemu narodu i mnogi mu se utječu za zagovor. Potrudimo se Preteču nasljedovati u svojem životu, jer trenutak u kojemu živimo vapi za prorocima koji će dizati glas protiv nepravde i hrabro naviještati Kristovu poruku. To je proročko poslanje na koje je svatko od nas po krštenju pozvan. Neka nam zagovor Ivana Krstitelja pomogne u našem proročkom služenju Gospodinu.

 

SVETKOVINA PRESVETOGA SRCA ISUSOVA

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme reče Isus:» Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Oca niti itko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.«»Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«Riječ Gospodnja.

Današnjom svetkovinom Crkva slavi otajstvo Božje ljubavi, Boga koji se utjelovio u ljudsko tijelo i iz ljubavi se žrtvovao za čovjeka. Na tu ljubav trebamo uzvratiti ljubavlju, prema Bogu, živeći po njegovu zakonu i prema bližnjima, ljubeći ih onako kako nas je Gospodin poučio i primjerom nam pokazao. Znade se reći kako je minimum ljubavi prema bližnjemu ne činiti mu zlo i to može biti prihvatljivo, no Gospodin je za nas dao svoj maksimum, pa bismo se trebali truditi dati barem malo više od pukog izbjegavanja zla i doista uložiti svoje snage i sposobnosti u činjenje dobra. Molimo Gospodina da obnovi naša srca i dopustimo mu da nas oblikuje prema svojim mjerilima.

 

 

11. NEDJELJA KROZ GODINU

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo,a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.«Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan, brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda.Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih:»K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova!Putom propovijedajte: ’Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!«Riječ Gospodnja.

Život u suvremenom svijetu često nas izlaže opasnosti da svoju vjeru shvaćamo i živimo tek kao jednu od sastavnica vlastitog življenja ili njegov dodatak u nekim prijelaznim trenutcima. Uzvišene etičke norme koje je kršćanstvo iznjedrilo razvodnili smo i prekrili slojevima kompromisa, a ipak se počesto uspoređujemo s drugima i smatramo svetima, jer, eto, pa ne činimo zlodjela i nismo strašni grešnici. Naš Bog ne želi da budemo moralno savršeni, nego što savršeniji u ljubavi i bez zadrške u povjerenju u njega. To povjerenje nije preuzetnost, nego iz njega izvire obveza da živimo što bliže Bogu. To je abrahamovska vjera, na koju nas podsjeća i poziva Pavao, i tako ona postaje životvorna u našim životima. Gospodin neumorno ponavlja da je došao zvati grešnike, a takvi smo pred njim svi, te da mu je draže milosrđe, nego savršena forma iza koje zjapi praznina. Dopustimo mu da ispuni naše praznine.

Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«Riječ Gospodnja.Čitanje svetog Evanđelja po IvanuU ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«Riječ Gospodnja.

Današnja je svetkovina jedna od onih koje nazivamo zapovijedanim, velikim svetkovinama. Njome slavimo čin neizmjerne Božje ljubavi, kojim nam se darovao kao hrana za vječni život. Crkva slavljenjem euharistije obnavlja spomen na Kristovu žrtvu na križu i iznova je uprisutnjuje. Euharistiju ispravno slavimo samo ako ju prihvaćamo kao nezasluženi dar Božje dobrote, a ne kao nagradu za svoj ispravan i krepostan život. Stoga bismo,iz zahvalnosti Gospodinu koji nam se darovao, trebali danomice nastojati živjeti kao istinski udovi njegova mističnog Tijela.

 

Svetkovina Presvetog Trojstva

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme reče Isus Nikodemu: »Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.

Riječ Gospodnja.

 

Govor o Presvetome Trojstvu novost je i posebnost kršćanskog govora o Bogu. Bog nam se po Isusu Kristu objavio kao zajedništvo triju Osoba: Oca, Sina i Duha Svetoga. To je istina kršćanske vjere. Po sakramentu krštenja uronili smo u to otajstvo. Razumu je neshvatljivo, možda i neprihvatljivo, no vjerom prosvijetljen, sposoban je uroniti u tu tajnu. Slaveći svetkovinu Presvetoga Trojstva spoznajemo da je različitost u jedinstvu oznaka i našeg postojanja, jer tek kroz odnose i u odnosima s drugima možemo istinski živjeti i vlastitu darovanost.

 

Duhovi

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

 

Uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.«

To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Riječ Gospodnja.

Rođendan Crkve koji slavimo današnjom svetkovinom prigoda je za preispitivanje o zajednici kojoj pripadamo i o našem mjestu u njoj. Gospodin je htio da ga nasljedujemo u zajedništvu sa svima koji u njega vjeruju. Koliko živimo to zajedništvo? Dopuštamo li da Duh jedinstva preobrazi naše živote? Gospodin nam je obećao i poslao Duha Branitelja, koji i od nas želi i može učiniti zajednicu odvažnih, kao što je to učinio u Prvoj Crkvi. Nemojmo mu svojim strahovima i odbijanjem svjedočenja u svijetu zapriječiti da djeluje. Svijet je uvijek neprijateljski raspoložen prema Kristu i svima koji su njegovi, no obećanje koje nam je Učitelj dao ne prolazi: On je pobijedio svijet. Radujmo se velikom daru koji smo primili i molimo Duha Svetoga da upravlja naše korake. 

 

7. Vazmena nedjelja

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

 

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.«

 

Riječ Gospodnja.

 

Život i djelovanje apostola nakon Gospodinova uzašašća model su kršćanskoga življenja koji bismo trebali slijediti. Oni se vraćaju u Jeruzalem, u svoju svakodnevicu. Djela apostolska svjedoče nam da su postojani u molitvi, u zajedništvu s Isusovom majkom i drugim učenicima. Tako iščekuju Gospodinov ponovni dolazak, koji im je najavio. Promislimo, koliko smo svjesni da je i naš život zapravo iščekivanje ponovnog susreta s Gospodinom? Spremamo li se za njega? Ili često živimo kao da je zemaljski život sve što imamo? Svakodnevica jest mjesto na kojemu nas Gospodin želi, no pozvani smo truditi se živjeti tako da naši dani budu priprava za njegov ponovni dolazak. Naša nastojanja snažimo molitvom u zajedništvu jedni s drugima i s Marijom, Isusovom i našom majkom.

 

6. vazmena nedjelja

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

 

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

 

»Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.«

 

Riječ Gospodnja.

 

Duhovni život ima svoje zakonitosti, rast, faze, uspone, padove. Bog odgaja našu narav i usmjerava nas k sebi. A sastavni dio toga puta su i trpljenja. I stoga ne bismo trebali očekivati da naš duhovni hod bude samo uspon ili spokojno koračanje mirnom ravnicom. Jednako tome, ne bismo smjeli hoditi svijetom žaleći se i tužeći zbog nerazumijevanja na koje nailazimo. Kristov put nije put uspjeha, slave, priznanja... Ako se i dogodi takva dionica, kratka je. Spoznaja da je Božji Duh s nama u svakom trenutku i da nismo ostavljeni neka nam bude oslonac u trenucima kad posustajemo, kad smo u napasti odustati i prepustiti se beznađu. 

5. vazmena nedjelja

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

 

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

 

»Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: "Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.« Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus: »Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.« Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.«

 

Riječ Gospodnja

Danas nas Gospodin po svojoj riječi poziva na povjerenje u njega i njegovo vodstvo. Naša nastojanja oko izgradnje Božjega kraljevstva, ili bar oko kakvog-takvog nasljedovanja Gospodina često upadnu u zamku oslanjanja na sebe i svoje snage, zaboravljajući da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, da plodove vlastitoga zalaganja vrlo vjerojatno nećemo brzo vidjeti i da, u konačnici, sami doista ne možemo učiniti ništa. Ne dajmo se obeshrabriti preprekama i neuspjesima. Svako naše nastojanje itekako ima mjesta i smisla u konačnom mozaiku koji je Bog zamislio za vječnost. Dopustimo mu da nas vodi prema mjestu koje nam je u njemu namijenio. 

 

2. vazmena nedjelja

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

 

Kad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

 

Riječ Gospodnja.

Život prve kršćanske zajednice ostaje primjer svakoj zajednici svakoga vremena kako treba živjeti. Oslanjanje na Gospodina, postojana molitva, slavljenje euharistije, zajedništvo i radost. Naizgled tako jednostavno. A u stvarnosti vrlo često teško dostižno. Ponekad se čak čini kako naše zajednice imaju vrlo malo zajedničkoga s onom prvom, kao da nismo nastali na istom Temelju. Vjerujemo li mi Gospodinu i želimo li biti njegovi misionari u ovom vremenu? U trenucima dok radost uskrsnih događaja još odzvanja u našim srcima, pravo je vrijeme da još jednom potvrdimo svoju pripadnost Gospodinu i utvrdimo svoju životnu povezanost s njim, kako u životu svoje zajednice, tako i u svakom trenutku u kojemu smo u prilici posvjedočiti za njega. 

 

 Uskrs

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

 

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«

 

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.

 

Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

 

Riječ Gospodnja.

Svjedoci događaja prije i nakon Isusova uskrsnuća radosno svjedoče o tom veličanstvenom događaju. Uskrsnuće je preobrazilo našu povijest, jer, kako pjeva Hvalospjev uskrsnoj svijeći, Exsultet: »Ništa nam ne bi vrijedilo rođenje, da nismo dobili otkupljenja.« Božja nas riječ poziva da očistimo srca od starih djela, od svega što nije bilo dobro te prihvatimo novost koju nam je Krist svojim djelom otkupljenja i spasenja priskrbio. Gospodin je uskrsnuo i nama omogućio da imamo život bez kraja. Ne treba nam drugog razloga za radost, a nju smo pozvani svjedočiti svima s kojima dijelimo svakodnevicu. 

Velika Subota

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

 

Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe.

 

A anđeo progovori ženama: »Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam.«

 

One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: »Zdravo!«One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: »Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!«

 

Riječ Gospodnja.

Velika subota vrijeme je tišine i iščekivanja. Sva buka prethodnih dana, od slavlja do užasa, utihnula je. Gospodinov smrtni izdah prelomio je ljudsku povijest i uveo je u novo razdoblje. Dok iščekujemo konačni trijumf Života nad smrću, dopustimo Gospodinu da nam progovori u bogatstvu liturgije ove noći. Promišljajmo o čudesnim spasenjskim događajima iz povijesti Izabranoga naroda, prepoznajući svoje kršćansko poslanje u ovom trenutku povijesti. Dopustimo da svjetlost uskrsne svijeće rastjera tame koje prodiru u naše dane. Obnovimo svoja krsna obećanja s čvrstom nakanom da ćemo biti vjerni Bogu u svim iskušenjima. I konačno, pristupimo blagovanju euharistijskih otajstava, kako bi smo zadobili potpuno zajedništvo s proslavljenim Gospodinom.

 

Veliki Petak

Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu

U ono vrijeme:
Iziđe Isus sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici. A poznavaše to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu često sastajao sa svojim učenicima. Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem. Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: »Koga tražite?« Odgovore mu: »Isusa Nazarećanina.« Reče im Isus: »Ja sam!« A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. Kad im dakle reče: »Ja sam!« – oni ustuknuše i popadaše na zemlju. Ponovno ih tada upita: »Koga tražite?« Oni odgovore: »Isusa Nazarećanina.« Isus odvrati: »Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu« – da se ispuni riječ koju reče: »Ne izgubih nijednoga od onih koje si mi dao.« A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. Nato Isus reče Petru: »Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?«
Tada četa, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše. Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine. Kajfa pak ono svjetova Židove: »Bolje da jedan čovjek umre za narod.«
Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika. Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. Nato će sluškinja, vratarica, Petru: »Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?« On odvrati: »Nisam!« A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se.
Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. Odgovori mu Isus: »Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio.« Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: »Tako li odgovaraš velikom svećeniku?« Odgovori mu Isus: »Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?« Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku.
Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: »Da nisi i ti od njegovih učenika?« On zanijeka: »Nisam!« Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: »Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?« I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva.
Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. Pilat tada iziđe pred njih i upita: »Kakvu tužbu iznosite protiv ovog čovjeka?« Odgovore mu: »Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi.« Reče im nato Pilat: »Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu.« Odgovoriše mu Židovi: »Nama nije dopušteno nikoga pogubiti« – da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti.
Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: »Ti li si židovski kralj?« Isus odgovori: »Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?« Pilat odvrati: »Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?« Odgovori Isus: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.« Nato mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.« Reče mu Pilat: »Što je istina?« Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: »Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?« Povikaše nato opet: »Ne toga, nego Barabu!« A Baraba bijaše razbojnik.
Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. A vojnici spletoše vijenac od trnja staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. I prilazili su mu i govorili: »Zdravo, kralju židovski!« I pljuskali su ga. A Pilat ponovno iziđe i reče im: »Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice.« Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: »Evo čovjeka!« I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: »Raspni, raspni!« Kaže im Pilat: »Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice.« Odgovoriše mu Židovi: »Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim.«
Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: »Odakle si ti?« No Isus mu ne dade odgovora. Tada mu Pilat reče: »Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?« Odgovori mu Isus: »Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi.«
Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: »Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru.« Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos – Pločnik, hebrejski Gabata – a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure – i kaže Židovima: »Evo kralja vašega!« Oni na to povikaše: »Ukloni! Ukloni! Raspni ga!« Kaže im Pilat: »Zar kralja vašega da razapnem?« Odgovoriše glavari svećenički: »Mi nemamo kralja osim cara!«
Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: »Isus Nazarećanin, kralj židovski«. Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki. Nato glavari svećenički rekoše Pilatu: »Nemoj pisati: 'Kralj židovski', nego da je on rekao: 'Kralj sam židovski.'« Pilat odgovori: »Što napisah, napisah!«
Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela – svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. Rekoše zato među sobom: »Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopadne« – da se ispuni Pismo koje veli:
»Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku.«
I vojnici učiniše tako.
Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: »Ženo! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!« I od toga časa uze je učenik k sebi.
Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: »Žedan sam.« A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: »Dovršeno je!« I prignuvši glavu, preda duh.
Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: »Nijedna mu se kost neće slomiti.« I drugo opet Pismo veli: »Gledat će onoga koga su proboli.«
Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je – kriomice, u strahu od Židova – bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. A dođe i Nikodem – koji je ono prije bio došao Isusu noću – i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop.
A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa.
Riječ Gospodnja.

 

Današnjim bogoslužjem sjećamo se Gospodinove muke i smrti. Oduševljeno klicanje koje ga je nekoliko dana prije dočekalo na jeruzalemskim ulicama pretvorilo se u urlike mržnje, osude i traženja smrti. Pobjednički ulazak u sveti Grad nastavljen je agonijom nošenja križa njegovim ulicama i izloženošću pogrdama njegovih stanovnika i pridošlica. Sramotna i jezivo bolna smrt izazvala je potres zemlje i posvemašnju tišinu koja je uslijedila. Stvoreni svijet zanijemio je od užasa koji je čovjek priredio svojem Spasitelju. Poklonstvom križu iskažimo zahvalnost Spasitelju za ono što je za nas učinio, a blagovanjem euharistijskih prilika sjedinimo se njim. 

Veliki Četvrtak

 

 Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

 

Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.

 

Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«

 

Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.«

 

Riječ Gospodnja.

Veliki četvrtak prvi je dan vazmenoga trodnevlja, spomena na događaje Gospodinove muke, smrti i uskrsnuća. Na misi Večere Gospodnje slavimo spomen na ustanovljenje euharistije. Nakon blagovanja pashalne večere, Isus učenicima primjerom pokazuje kakvi trebaju biti njihovi međusobni odnosi – služenje u ljubavi. A vrhunski izraz posvemašnje ljubavi ostavlja nam u euharistijskim prilikama, daru potpune ljubavi čovjeku. Gesta pranja nogu izaziva sablažnjavanje učenika, ali i sablažnjavanje nas današnjih učenika. Sablažnjavanje i nerazumijevanje. No, istinskog nasljedovanja Gospodina nema bez služenja u ljubavi i poniznosti niti se možemo nazivati Kristovima ako ne sudjelujemo u blagovanju euharistije, zaloga vječnoga života. 

 

Cvjetnica

 

 

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme:
 

Jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pode glavarima svećeničkim i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.« A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. Otada je tražio priliku da ga preda.

Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.'« I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.
Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.« A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«
I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: »Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!« I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: »Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – s vama piti u kraljevstvu Oca svojega.«
Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. Tada im reče Isus: »Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: 'Udarit će pastira i stado će se razbjeći' Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.« Nato će mu Petar: »Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću!« Reče mu Isus: »Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!« Kaže mu Petar: »Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti.« Tako rekoše i svi učenici.
Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: »Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se.« I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. Tada im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!« I ode malo dalje, pade ničice moleći: »Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.«
I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« Opet, po drugi put, ode i pomoli se: »Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!« I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi.
Tada dođe učenicima i reče im: »Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica.«
Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. A izdajica im dao znak: »Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!« I odmah pristupi Isusu i reče: »Zdravo, Učitelju!« I poljubi ga. A Isus mu reče: »Prijatelju, zašto ti ovdje!« Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga. I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.
Kaže mu tada Isus: »Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?«
U taj čas reče Isus svjetini: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjedah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me.« A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu.
 

Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak.

 

A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica i reknu: »Ovaj reče: 'Mogu razvaliti hram Božji i za tri ga dana sagraditi.'«

 

Usta nato veliki svećenik i reče mu: »Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?« Isus je šutio.

 

Reče mu veliki svećenik: »Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?« Reče mu Isus: »Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.«

 

Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: »Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu! Što vam se čini?« Oni odgovoriše: »Smrt zaslužuje!« Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali govoreći: »Proreci nam, Kriste, tko te udario?«

 

A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: »I ti bijaše s Isusom Galilejcem.« On pred svima zanijeka: »Ne znam što govoriš.« Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: »Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom.« On opet zanijeka sa zakletvom: »Ne znam toga čovjeka.«

 

Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: »Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!« On se tada stane zaklinjali i preklinjali: »Ne znam toga čovjeka.« I odmah se oglasi pijetao. I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: »Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti.« I iziđe te gorko zaplaka.

 

A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu.

 

Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama govoreći: »Sagriješih predavši krv nedužnu!« Odgovoriše: »Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!« I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi.

 

Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: »Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina.« Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. Stoga se ona njiva zove »Krvava njiva« sve do danas. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: »Uzeše trideset srebrnjaka – cijenu neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi – i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin.«

 

Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: »Ti li si kralj židovski?« On odgovori: »Ti kažeš.« I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. Tada mu reče Pilat: »Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?« I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio.

 

A o blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: »Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?« Znao je doista da ga predadoše iz zavisti.

 

Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena: »Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.« Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. Upita ih dakle upravitelj: »Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?« A oni rekoše: »Barabu!« Kaže im Pilat: »Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?« Oni će: »Neka se razapne.« A on upita: »A što je zla učinio?« Vikahu još jače: »Neka se razapne!«

 

Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: »Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!« Sav narod nato odvrati: »Krv njegova na nas i na djecu našu!« Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.

 

Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: »Zdravo, kralju židovski!« Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.

 

Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ. I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. I sjedeći ondje čuvahu ga. I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: »Ovo je Isus, kralj židovski.«

 

Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: »Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, sidi s križa!« Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: »Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Božji!'« Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici.

 

Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?« To će reći: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: »Ovaj zove Iliju.« I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. A ostali rekoše: »Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.« A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh.

 

I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa, vidjevši potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: »Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.«

 

A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; medu njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih.

 

Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe. A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu.

 

Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata te mu rekoše: »Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: 'Nakon tri dana uskrsnut ću.' Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: 'Uskrsnuo je od mrtvih!' I bit će posljednja prijevara gora od prve.« Reče im Pilat: »Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!« Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu.

 

Riječ Gospodnja.

Današnja nas nedjelja uvodi u veliki tjedan i neposrednu pripravu proslave otajstava spasenja. Isusov trijumfalni ulazak u Jeruzalem izvana nije dao naslutiti dramu koja će se odvijati samo nekoliko dana kasnije. Učenici okupljeni oko Isusa slave Pashu i Isusove riječi da će ga jedan od njih izdati slušaju s nevjericom. Petar samouvjereno obećava Učitelju da ga nikada neće napustiti. A par sati kasnije sve se mijenja. U kojemu od sudionika ove drame prepoznajemo sebe? Jesmo li Juda, koji Isusa koristi za postizanje vlastitih ciljeva, a kad se razočara ne postigavši željeno spreman je prodati ga? Jesmo li Petar, oslonjen na svoje snage, koji se lomi nakon prve zapreke? Jesmo li sinovi Zebedejevi, koji, skupa s Petrom, ostavljaju Isusa samoga, svladani umorom i težinom dana? Ili smo možda Pilat, koji pere ruke, nemoćan suprotstaviti se razjarenoj gomili i riskirati svoj položaj? Ili Šimun Cirenac, prisiljen sudjelovati u pomaganju, pritisnut silom izvana? Ili židovski prvaci, tvrdoglavo vjerni površnostima i pravdajući se zakonom i tradicijom slijepi za istinu? Ili Josip iz Arimateje, koji skuplja hrabrost da makar i nakon smrti, kad već nije za života, učini nešto za Učitelja? Možda smo i neki od malobrojnih vjernih koji su stajali pod križem, unatoč svemu? U kome god se prepoznali, molimo Gospodina da naše korake usmjeri k sebi, liječeći slabosti koje su nas udaljile od njega i snažeći ljubav i vjernost koje nas vežu s njim. 

 

5. korizmena nedjelja

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme:
Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?« Odgovori Isus:»Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu« To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.« Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!« Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!« Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život:
 

tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.

 

Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.« A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.

Riječ Gospodnja.

Čovjek uglavnom nerado razmišlja o smrti. Razlozi su različiti, ali sažetak svih jest svojevrsni strah od nepoznatoga, za one koji vjeruju u zagrobni život te želja da živimo vječno, kao integralni dio bogolikog stvorenja – čovjeka. Tjelesna smrt stvarnost je koja se tiče svakoga od nas, neizbježna je i jedino je nepoznato u kojem ćemo ju trenutku susresti. No duhovna smrt je ono o čemu nas pozivaju promišljati današnja čitanja. Živi čovjek je slava Božja, oživljen iznutra, Božjim Duhom. Jamstvo takvog života Bog daje po svojem proroku već starozavjetnoj zajednici, a Krist to obećanje proširuje na cijelo čovječanstvo. Susret s fizičkom smrću i gubitkom koji ona sa sobom nosi uvijek nas iznova potresa, i to je prirodno, no, koliko razmišljamo o tome živimo li doista, iznutra, dok hodimo ovim svijetom? Koliko doista vjerujemo da je Gospodin Isus darivatelj života koji nema kraja? Koliko smo kršćani, životno ucijepljeni u Krista, a koliko živa stvorenja, odrađivači životnih zadataka i nesigurni očekivatelji neke maglovite budućnosti onkraj ovoga života?

 

4. korizmena nedjelja

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

 

Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla.

 

Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.« To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: »Idi, operi se u kupalištu Siloamu!« - što znači »Poslanik.« Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: »Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?« Jedni su govorili: »On je.« Drugi opet: »Nije, nego mu je sličan.« On je sam tvrdio: »Da, ja sam!« Nato ga upitaše: »Kako su ti se otvorile oči?« On odgovori: »Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: 'Idi u Siloam i operi se.' Odoh dakle, oprah se i progledah.« Rekoše mu: »Gdje je on?« Odgovori: »Ne znam.« Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: »Stavio mi kal na oči i ja se oprah - i evo vidim.« Nato neki između farizeja rekoše: »Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.» Drugi su pak govorili: »A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?« I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju slijepca: »A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!« On odgovori: »Prorok je!« Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao i upitaše ih: »Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?« Njegovi roditelji odvrate: »Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!« Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoše njegovi roditelji: »Punoljetan je, njega pitajte!« Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: »Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!« Nato im on odgovori: »Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.« Rekoše mu opet: »Što ti učini? Kako ti otvori oči?« Odgovori im: »Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?« Nato ga oni izgrdiše i rekoše: »Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.« Odgovori im čovjek: »Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa«. Odgovore mu: »Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?« i izbaciše ga. Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: »Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?« On odgovori: »A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?« Reče mu Isus: »Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!« A on reče: »Vjerujem, Gospodine!« I baci se ničice preda nj. Tada Isus reče: »Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!« Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: »Zar smo i mi slijepi?« Isus im odgovori: »Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: 'Vidimo' pa grijeh vaš ostaje.«

 

Riječ Gospodnja

Liturgija riječi današnje nedjelje poziva nas na promišljanje o svjetlu, i to svjetlu istine, u kojoj smo pozvani živjeti. Naša shvaćanja života i njegovih stvarnosti uvjetovana su našom prolaznošću i krhkošću te počesto nismo sposobni uroniti pogled ispod onoga izvanjskoga. Stoga su i naša shvaćanja i naši izbori nerijetko površni i nedostatni, čak promašeni. Božja riječ je jasna: poziva nas na život i djelovanje u istini. Poziva nas da usmjerimo pogled onkraj svakodnevice i vidljivoga, srca otvorena za prihvaćanje Božje istine. Nije to nimalo laka zadaća. Traži zalaganje svih naših sila, pa i odustajanje od ustaljenih obrazaca. Izlazak na svjetlost nakon boravka u tamnom prostoru znade biti bolan i treba vremena da se priviknemo na novo stanje. Ono što pouzdano znamo jest da u tom hodu nismo sami. Odvažimo se iskoraknuti. 

 

 

 

 

 

 

3. korizmena nedjelja

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.
 

Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!" Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?"

 

Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive." Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?"

 

Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji

 

u život vječni." Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati." Nato joj on reče: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo." Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: 'Nemam muža!' Pet si doista muževa imala,

 

a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla." Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati." A Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu

 

u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju." Kaže mu žena: "Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik.

 

Kad on dođe, objavit će nam sve." Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!" Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?" Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: "Dođite da vidite čovjeka

 

koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?" Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. Učenici ga dotle nudili: "Učitelju, jedi!" A on im reče: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete."

 

Učenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?" Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. Ne govorite li vi: 'Još četiri mjeseca i evo žetve?'

 

Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. Tu se obistinjuje izreka: 'Jedan sije, drugi žanje.' Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov." Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: "Kazao mi je sve što sam počinila." Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta."

 

Riječ Gospodnja.

Životne nevolje i poteškoće često nas dovode u stanje svojevrsne duhovne otupljenosti i ravnodušnosti. Usredotočeni smo na brigu o vlastitoj egzistenciji, a čak i kada ona nije ugrožena, vrlo lako svoje postojanje svedemo na zadovoljavanje materijalnih potreba. I iznimno smo osjetljivi kada su nam makar i nakratko nedostupne. Duhovne pak potrebe olako previđamo. Zanemarujemo ih do mjere zatiranja, a ipak, one su tu, neodvojive od našeg postojanja. Isus nam nudi predragocjeno: utaživanje duhovne žeđi, koje svojim obiljem napaja sve naše potrebe. I nadilazi ih. Podarimo sebi u ovoj korizmi rad na otkrivanju vlastitih pustinja, žednih vode života, danomice prihvaćajući Gospodinovu ponudu da ih utaži. 

 2. korizmena nedjleja

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

 

U ono vrijeme: Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«

 

Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!«

 

Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.

 

Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«

 

Riječ Gospodnja.

Danas nas liturgija riječi poziva na odvažnost u nasljedovanju Gospodina. Vrlo često nam se vrijeme u kojemu živimo čini zastrašujućim i iznimno neprijateljski nastrojenim prema kršćanima i kršćanskim vrijednostima i pitamo se kako je i je li uopće moguće živjeti kao vjernik u takvim okolnostima. Pogledamo li u prošlost, uvidjet ćemo da za vjernika gotovo da i nije bilo pogodnog i

blagonaklonog vremena. Ovo naše nije velika iznimka. Teže je utoliko što je naše, mi u njemu trebamo ostaviti svjedočki trag, želimo li biti istinski učenici Učitelja iz Galileje, neshvaćenog i neprihvaćenog za vrijeme zemaljskoga hoda. Odvažimo se učiniti abrahamovski iskorak u nepoznato, napustiti udobnost vlastitih uvjerenja i duhovne kolotečine. Prihvatimo Pavlov izazov zlopaćenja za Evanđelje u neevanđeoskoj svakodnevici koja nas okružuje. Vjerujmo Gospodinu da će svaki naš trud preobraziti neprolaznom radošću zajedništva s Njim, već sada, a posebno u vječnosti. 

1. korizmena nedjelja

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

 

U ono vrijeme: Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« A on odgovori: »Pisano je: ’Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.’« Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’« Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je: ’Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!’« Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.

Riječ Gospodnja.

Liturgija riječi ove Prve korizmene nedjelje poziva nas na promišljanja o kušnjama koje nas kao vjernike prate tijekom života i o našem odnosu prema njima. Kušnje su za kršćanina uvijek duhovna stvarnost, iako su najčešće zaodjevene vremenitošću i konkretnim životnim izazovima. Različitih su predznaka. Bolni događaji i traume koje doživimo uglavnom su prilike za tješnje prianjanje uz Boga ili pak prekretnice koje nas Njemu vraćaju. Ali svakodnevni životni izazovi češće znadu biti obojani primamljivošću, iza koje stoji ništavilo. Svatko od nas želi biti materijalno zbrinut, želi biti prihvaćen i voljen, želi biti neovisan o drugima i imati makar i neznatnu moć upravljanja drugima. A u trenutcima životnoga umora potrebe se potenciraju i ne vidimo ništa izvan mogućnosti da se ostvare. I tako dolazimo na sklisko tlo, ranjeni i ranjivi, gladni istinskih vrijednosti, a zaslijepljeni prolaznima. Molimo Gospodina da bude uz nas u borbama sa svim napastima i iskušenjima s kojima se susrećemo, jer sami ne možemo ostvariti pobjedu, a ulog je prevelik – radosna vječnost u Njegovom zajedništvu. 

 

Pepelnica

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:»Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to po sinagogama i ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kada daješ milostinju — neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti. I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«Riječ Gospodnja.

Danas započinjemo korizmeni hod, pripravu za proslavu najveće kršćanske svetkovine – Uskrsa. Pojmovi pepelnica i korizma većini su poznati, barem na kulturološkoj razini, no alarmantno je što ta razina i kod brojnih kršćana postaje dominantna. Da, postimo danas, ali kako? Da, ulazimo u vrijeme odricanja i molitve, ali od čega i zbog čega? Koliko se često sjetimo poruka koje danas slušamo u misnim čitanjima? Božja riječ je jasna: trebamo se vratiti Bogu, putem koji čine molitva, post i milosrđe. Korizma nije vrijeme čeličenja vlastite volje i ustrajnosti u izvanjskim pokorama, jer one nisu svrha same sebi. Pokora i odricanje od onoga što nam je drago ili čak potrebno (kao san ili hrana) sredstva su kojima ćemo otvoriti svoja srca za dublji susret s Bogom. Samo susret i zajedništvo s njim jesu konačni cilj našega vjerničkog života. Odvažimo se stoga doista prignuti svoje glave i poziv Obrati se i vjeruj Evanđelju! prihvatiti kao misao vodilju ovogodišnjeg hoda prema proslavi Gospodinova uskrsnuća.

8. nedjelja kroz godinu

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

»Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.

Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?

Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?

Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.«

Riječ Gospodnja

Bog koji je iz čiste ljubavi stvorio čovjeka nikada ga ne ostavlja samoga. Ovu rečenicu vjerojatno je svatko od nas vrlo često čuo, a još češće doveo u pitanje. I to obje tvrdnje koje sadrži – Božju bezuvjetnu ljubav prema čovjeku i Božju neprestanu skrb za čovjeka. Teško nam je pojmiti ljubav bez koristi, bez traženja nečega zauzvrat ili bez razočaranja koje ponekad doživimo. Teško nam je i povjerovati Bogu da je uvijek uz nas i da doista skrbi o našim potrebama. Problem je u tomu što smo hijerarhiju svojih potreba posložili krivim redom. U prvi plan stavili smo one vremenite i posvetili im najviše svoje snage i vremena. Duhovne potrebe potisnuli smo negdje na rub i zanemarili ih. Kad ih uočimo, gotovo nas uplaše, jer naviru svom silinom, a nismo na njih navikli. A Gospodin nas poziva na suprotno: da brigu oko vremenitoga prepustimo njemu i pobrinemo se oko toga da nam srca budu ispunjena njegovom prisutnošću. Sve ostalo tek ćemo tako vidjeti u pravome svjetlu i postaviti na ispravno mjesto.

6. nedjelja kroz godinu

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

  U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.« Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne 'Glupane!', bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu. Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar. Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića. Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao. Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub. Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom. Vaša riječ neka bude: 'Da, da, - ne, ne!' Što je više od toga, od Zloga je.Riječ Gospodnja.

Promatrajući život nas suvremenih vjernika teško se oteti dojmu da kršćanstvo počesto shvaćamo kao skup propisa i pravila koja treba obdržavati. To nam se ponekad čini prezahtjevnim i teško ostvarivim te se znademo osjećati sputanima i ograničenima. A onda podlegnemo napasti da Evanđelje prekrojimo po svojim mjerilima, opravdavajući se da svi čine tako i da je život u našemu vremenu različit od života u nekim prošlim vremenima. I tako redom, isprika na ispriku, opravdavanje na opravdavanje. Bog uvijek poštuje našu slobodu i uvijek nam daje mogućnost izbora. Uvijek prati naš trud oko dobra svojom milošću. Odvažimo se preuzeti odgovornost za svoj život i postupke, procjenjujući ih evanđeoskim mjerila i nasljedujući Gospodina nepodijeljena srca.

 

 

5. nedjelja kroz godinu

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:»Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.«»Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.«

Riječ Gospodnja.

Liturgija riječi današnje nedjelje donosi nam cjelovit program vjerničkoga života. Prorok Izaija prenosi Božje naputke o konkretnom djelovanju koje vodi prema svetosti a psalmist izriče pohvalu pravednu čovjeku. Sveti Pavao pak podsjeća da je naša snaga u zajedništvu s Bogom, a ne u vlastitoj savršenost i ispravnosti. Često je naš doživljaj svijeta i stvarnosti koja nas okružuje obojen negativnošću, percipiramo svijet kao mjesto okrutnosti, nepravde, nedosljednosti, ali se istovremeno rijetko zapitamo što mi činimo kako bi se to promijenilo. Jesmo li svjesni da je svijet naše poslanje, naša zadaća? Koliko često dopuštamo da bljutavost i tama nadjačaju u nama te propuštamo činiti ono na što nas je Gospodin pozvao – biti sol zemlje i svjetlo svijeta? Shvaćamo li njegov poziv ozbiljno?

 

Svijećnica

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu — kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! — i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.

 

Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:

»Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,

po riječi svojoj, u miru!

Ta vidješe oči moje

spasenje tvoje,

koje si pripravio

pred licem sviju naroda:

svjetlost na prosvjetljenje naroda,

slavu puka svoga izraelskoga.«

Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.

Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.

 

Riječ Gospodnja.

 

Blagdan Gospodinova prikazanja u Hramu poziva nas na promišljanje o slici koju svatko od nas ima o Bogu, ali i o vlastitome duhovnom životu i putu. Počesto u ovome vremenu čujemo kritike upućene svemu što se smatra tradicionalnim, smatrajući tradiciju, pa i onu čiji smo dio, nečim zaostalim i suvišnim. Ipak, Bog želi da živimo baš u ovome vremenu, u ovome trenutku, na određenome mjestu i u određenoj kulturi. Marija i Josip bili su duboko ukorijenjeni u tradiciju vlastitoga naroda, vjerni njegovim predajama te su u tom duhu bili sposobni prepoznati duhovne stvarnosti koje im je Bog namijenio i ponudio, a njihova osobna odluka da Božju ponudu prihvate omogućila je Spasiteljev dolazak i očitovanje čovječanstvu. Oba elementa važna su i u života svakoga od nas, jer ćemo samo tako, poput Šimuna, moći prepoznati Onoga koji je »Svjetlo na prosvjetljenje naroda« i živjeti u svijetu kao svjetlila zapaljena plamenom Njegove ljubavi. 

 

 

 

4. nedjelja kroz godinu

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!«

Riječ Gospodnja.

Liturgija riječi danas nas poziva na preispitivanje našega kršćanskog identiteta. Zapitajmo se, koliko smo svjesni da naša istinska vrijednost počiva na našoj darovanosti i životu samom? Koliko sami sebe, a onda i bližnje, promatramo kao Božja stvorenja, vrijedna sama po sebi, a ne po onome što posjeduju ili društvenom položaju koji zauzimaju? Blago svakoga od nas prije svega je Božja ljubav koja nam je darovana bez mjere. Sve što imamo, primamo od Boga. Životni program koji bismo trebali prepoznati i prihvatiti kao vlastiti donosi nam današnji evanđeoski ulomak. Blaženstva koja Isus proglašava istinska su budućnost Crkve i svakoga čovjeka. Promislimo koliko svatko od nas uistinu nasljeduje evanđeoske vrednote malenosti, nenametljivosti, skromnosti i odvažimo se svoje pouzdanje umjesto u vlastite snage položiti u Gospodina.

 

3. nedjelja kroz godinu

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Kad je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: »Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska –narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.« Otada je Isus počeo propovijedati: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja – opsjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše. Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije.

Riječ Gospodnja.

Isusov život i djelovanje pokazuju nam zorno da naša ljudska poimanja vrijednosti i veličine često znadu biti pogrešna. On dolazi iz Galileje, koju su pravovjerni židovi smatrali napola poganskom, i svojim djelima objavljuje kako je kraljevstvo nebesko ponuđeno svim ljudima. Njegovi prvi učenici jednostavni su i ponizni ribari, koji ga prije nego učeni prepoznaju kao Učitelja i Mesiju. Gospodin nam ne želi reći da su učenost i znanje nepotrebni ili da se ne trebamo ponositi svojim tradicijama i vrijednostima koje su iznjedrile, nego nam želi posvijestiti da Bog ima drukčija mjerila i da oholo srce, zatvoreno za prihvaćanje drugih, može dovesti do zatvorenosti i z aprihvaćanje samoga Boga, koji u naše živote danomice dolazi.

2. nedjelja kroz godinu

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče:»Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene! Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.«I posvjedoči Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ’Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.«Riječ Gospodnja

Radosna vijest spasenja upravljena je i namijenjena svim narodima. Već u Starome zavjetu Bog po prorocima pripravlja svoj narod za budućnost u kojoj će svi narodi Zemlje moći biti članovi Božjeg naroda. Isus je spasitelj svakoga čovjeka, onaj koji dovršuje Božju Objavu čovječanstvu, a kršćani novi Izabrani narod. Naš vjernički život stoga treba biti odraz radosne zahvalnosti za milost spasenja i u duhu te zahvalnosti ne smije biti isključiv, nego u vjernosti Gospodinu otvoren svim ljudima. Smijemo se osjetiti povlaštenima jer smo po krštenju baštinici spasenja, no ta privilegiranost nosi sa sobom obvezu apostolata, koji obuhvaća sve razine našega života. Molimo Gospodina da tu veliku zadaću izvršimo onako kako on od nas očekuje.

 

 

Blagdan Krštenja Gospodinova

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: »Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?« Ali mu Isus odgovori: »Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!« Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: »Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina!«

Riječ Gospodnja.

Krštenjem na Jordanu Isus je započeo svoje javno djelovanje. Sâm Isusov čin pristupanja krštenju pomalo je neobičan, jer je krštenje koje je Ivan dijelio bilo »za oproštenje grijeha«. I Krstitelj je bio iznenađen. Zašto se Isus, koji je bez grijeha, želi dati krstiti? Tim činom pokazuje svoju bliskost s čovjekom grešnikom. I u tim trenucima događa se Božja objava s neba: »Ovo je Sin moj, ljubljeni!«

Znamo da smo krštenjem pritjelovljeni Crkvi i da nam je dana milost oproštenja izvornoga i svih drugih grijeha. Trudimo se životom odražavati ljepotu milosti koju smo primili, zahvalni Gospodinu za taj nezasluženi dar.

SVETKOVINA BOGOJAVLJENJA

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:’A ti, Betleheme,zemljo Judina!Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinimjer iz tebe će izaći vladalackoji će pāsti narod moj – Izraela!’«Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite«, reče, »i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.«Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.Riječ Gospodnja.

Svetkovina Bogojavljenja jedna je od najstarijih kršćanskih svetkovina. Prisjećajući se pohoda trojice kraljeva, koji su došli pokloniti se novorođenome židovskom Kralju, Crkva se podsjeća da je Krist došao okupiti sve narode oko sebe i učiniti ih jednim Božjim narodom. Poput trojice mudraca, odvažimo se krenuti na put prema Gospodinu slijedeći znakove koje nam daje. Pritom ne zaboravimo da naši bližnji nisu tek usputni prolaznici, nego naši suputnici na putu prema zajedništvu s Kraljem svega stvorenoga.

SVETKOVINA ROĐENJA GOSPODINOVA / BOŽIĆ

Početak svetog Evanđelja po Ivanu

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postadeništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudimasvjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok daposvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo,nego - da posvjedoči za Svjetlo.Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet;bijaše na svijetui svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moćda postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji surođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – odBoga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavunjegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti iistine.Ivan svjedoči za njega. Viče:» To je onaj o kojem rekoh: koji zamnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!«Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po IsusuKristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je ukrilu Očevu, on ga obznani.Riječ Gospodnja

Rođenje Gospodinovo u tijelu početak je novoga smjera ljudske povijesti. Krist je ušao u naše vrijeme da ga preobrazi i ponovno nas pozove u svoje Kraljevstvo. U svetoj noći Gospodinova rođenja, kao nekoć betlehemskim pastirima, upućen nam je poziv: »Ne bojte se, navješćujem vam veliku radost…«

Božić nije nikakav sladunjavi blagdan, kako ga se često prikazuje, nego ozbiljan poziv na obraćenje i hod s Bogom i prema Bogu koji je ušao u našu povijest. Ne dopustimo da mu zbog prezauzetosti izvanjskim proslavama vrata naših domova i naših srca ostanu zatvorena i da, kao nekoć u Betlehemu, za njega ne bude mjesta. On je Slavljenik ovoga dana, koji ne traži ništa, nego daruje samoga sebe!

 

 

4. NEDJELJA DOŠAŠĆA

Čitanje svetoga Evanđelja po Mateju

Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako.

Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: »Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!« Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.

Riječ Gospodnja.

Liturgija riječi danas nas poziva da promišljamo o čudesnom događaju Kristova rođenja koje je ispunjenje ljudske povijesti i ostvarenje proročkih navještaja. Naš hod prema svetkovini Božića, slavlju vrhunca Božje prisutnosti u svijetu, bliži se kraju. Dopustimo Gospodinu da nas dovede do susreta sa sobom na svoj način, ne zaprječujući ga vlastitim oholim nastojanjima. Ne zaboravimo nikada da Bog daje znakove svoje nazočnosti svima koji mu iskreno otvore srca. 

 

3. NEDJELJA DOŠAŠĆA

Čitanje svetoga evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?« Isus im odgovori: »Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi proglédaju, hromi hode,gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje.I blago onom tko se ne sablazni o mene.« Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: »Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. On je onaj o kome je pisano: ‘Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.’ Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!«Riječ Gospodnja

Povijest spasenja mozaik je čovjekovih lutanja i Božjih zahvata kojima mu uvijek iznova vraća slobodu i radost spasenja od različitih robovanja. I naša životna traženja često su uvjetovana i ograničavana zarobljenostima grijeha i slabosti. Prorok Izaija poziva nas na radosno slavljenje Božjeg oslobođenja i naviješta stvarnost novog života spašenih. Apostol Jakov poziva na strpljivost u iščekivanju Gospodina, opominjući da se ne tužimo jedni na druge, kako sami ne bismo bili osuđeni. Ne zaboravimo nikada da nam Bog uvijek iznova nudi izbavljenje i poziva nas da radosno krenemo putem spasenja. 

 

2. NEDJELJA DOŠAŠĆA

 

Obratite se! Približilo se kraljevstvo nebesko!

 Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: »Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca. Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.«Riječ Gospodnja.

Nastavljamo hod prema Gospodinu u radosnom iščekivanju susreta s njim. No taj put ne možemo prijeći pouzdajući se samo u vlastitu snagu. Odvažimo se stoga zaustaviti se u samoći pustinje, srca otvorena za slušanje Božjega glasa, kako bismo osnaženi njegovom blizinom mogli preobražavati svoju svakodnevicu. nemojmo se bojati usred svoje svakodnevice zastati u pustinji i otvoriti srca govoru njegove riječi. Samo tako naši će životi odražavati radost i nadu novoga svijeta koji smo pozvani naviještati svima s kojima živimo.

 

1. NEDJELJA DOŠAŠĆA

Bdijte da budete pripravni

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti. Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.Riječ Gospodnja

Započeli smo vrijeme priprave za Gospodinov dolazak. Sveto nam Pismo govori da je Bog onaj koji prvi traži i čeka čovjeka da odgovori na njegov poziv ljubavi. Neka koraci našega hoda i nastojanja oko vlastite kršćanske savršenosti u ovom svetom vremenu prije svega budu vođeni radosnom čežnjom za susretom s njim.

U tom hodu naši koraci često krenu krivim putovima, a naša budnost poklekne i klone pred preprekama na životnoj stazi. Ne dajmo se obeshrabriti! Odvažimo se uzići na Goru Gospodnju, kako nas poziva prorok Izaija. Molimo Gospodina da nas svojom milošću održi budnima i spremnima na susret s njim. 

 

 

 

Gabrijela Miličević Mikić

Najave

Aktualnosti

  • Lomeći Riječ

    20.08.2017

    Lomeći Riječ

    20. nedjelja kroz godinu

  • Zaveslaj na pučinu  (Lk 5,4)

    08.08.2017

    Zaveslaj na pučinu (Lk 5,4)

    Katehetski ured Vrhobsanske nadbiskupije nagradio je ovogodišnje pobjednike vjeronaučne olimpijade ljetovanjem u Šibeniku.

Izdvojeno

  • Zlatna harfa u Uskoplju

    03.07.2017

    Zlatna harfa u Uskoplju

    Župa Uznesenja BDM u Uskoplju – Gornjem Vakufu, u srijedu, 7. 6. 2017. Godine, bila je domaćin ovogodišnje Zlatne harfe – susreta dječijih župnih zborova, Bugojanskog i Ramskog dekanata.

Katehetski ured
Vrhbosanske nadbiskupije
 

+387 33 238 837

kuvn@kuvn.org

Josipa Stadlera 5, 71000 Sarajevo, BiH