09.10.2018.

Iz kuhinje i pera jednog vjeroučitelja

Iz kuhinje i pera jednog vjeroučitelja

Uz dane kruha i zahvale Bogu za plodove zemlje

 

 

 

Kada kažemo jesen-vidimo zrelu sliku voća, povrća, žitarica. Naša čula uživaju u slatkoći raznovrsnih plodova. Pri samoj pomisli na čari koje nam pružaju plodovi, rastu nam zazubice. Mi smo usko povezani sa svakim darom koji dolazi iz prirode. Ta uzajamna veza je ovisna. Ako se mi ne trudimo i ne brinemo oko rasta i razvoja bilja- ne možemo od njega očekivati najbolje. Biljke su izložene raznim neprilikama: vremenskim nepogodama, glodavcima i ljudskim faktorom koji je presudan. Zato je jesen vrijeme zahvale Bogu za sve plodove koji su i mimo naše volje rasli i uspijevali. Posebno se ta hvala odnosi na kruh koji nastaje iz žitarica s naših polja.

 Kruh je svakodnevna hrana i bez njega ne možemo zamisliti život.U pekarnama upoznajemo sve sastojke koji sačinjavaju kruh. Vrijedni pekari nam pokazuju način njegove pripreme. U svojim školama učimo kako se treba odnositi prema kruhu i svim oblicima peciva. U obiteljima blagujemo kruh u krugu najdražih osoba. Tako kruh postaje glavna poveznica ljubavi i prijateljstva. Tko zajedno blaguje kruh, zajedno stvara raj na zemlji. Zato je Isus ostavio sebe baš pod prilikama kruha i vina, kako bi boravio što više s ljudima koje voli. Ljubav je mjerilo života. Kruh je hrana po kojoj ta ljubav raste, a čovjek je u njegovu krugu.

Može li čovjek iskoračiti iz svega toga? Ne može.  Ne može ni žito reći: “Ja sam kruh!“, dok ne prođe vrijeme zrenja i mljevenja i postane brašno. Ni brašno ne može reći :“Ja sam kruh!“, dok ne dobije vodu, sol i kvasac. Ni tijesto ne može reći: “Ja sam kruh!“, dok ne dobije plamen koji će ga ispeći. Ni pekar ni prodavač ne mogu reći: “Ja sam kruh!“ jer su oni važni u lancu pripreme, ali nisu oni kruh. Kruh smo svi mi zajedno i jedni bez drugih ne možemo živjeti.  Svatko treba dati svoj doprinos i mjeru koja je potrebna za izvrsnost kojom se dobije pravi kruh.

Kada nešto imamo u izobilju svaki dan i ne razmišljamo koliko smo spram toga nezahvalni. I to se prije svega odnosi na kruh. Ne znamo cijeniti njegovu vrijednost. Postajemo oholi i  bahati. Česta je slika kruha koji se povlači i šuta nogom po zemlji. Gažen i bačen od ljudi, puno puta i od djece. Iako, u našem susjedstvu čak, ima i gladnih usta. Kruh može poslužiti ikao slika zrcala-onakvi smo- kako se odnosimo prema kruhu. On je život! A kakvi smo mi, zapitamo li se ikada?!

Kruh je dar neba zemlji. On je pred okus raja. Miris toploga kruha se ne zaboravlja! Kruh je zdravlje! Kruh je život! Kruh je nada za bolju budućnost! Bez kruha nema života! A života nema bez zahvale Onomu koji nam sve daje. Uz Dane kruha u svojoj školi, jednu mrvu zahvalnosti ponijet ću i svojoj kući!

 

Prinos darova za misu zahvalnicu u povodu Dana kruha i zahvale za ljetinu

 

KRUH je naša svakodnevna hrana. Teško je zamisliti život bez njega. Mnogi ljudi nemaju priliku raditi da bi zaradili taj kruh, zato odlaze u tuđe zemlje zarađivati svoj kruh. Prinosimo ti Bože i zrna žita koji predstavljaju naše napore za boljim životom. Želimo baš kao i sjeme-umrijeti staroj ljusci i ponovno roditi stostrukim plodovima, svaki prema svojim sposobnostima. Kruh je spasonosna hrana za tijelo. Sveta po Gospodinu Isusu Kristu.

VINO I VODA- Voda je sastavni dio našega organizma, naše Planete. Podrazumijevamo da je tu. Često se neracionalno odnosimo prema njoj, a ona je neprocjenjiv dar. To znaju oni koji je oskudijevaju. Ma koliko bili nečisti, voda nas uvijek opere. Tako čisti, rado pijemo vino nastalo iz najslađih bobica grožđa koje rodi u našim vinogradima. Imajmo na umu kako je Isus pretvorio vodu u vino i život ljudima učinio lakšim. Pretvorbom vino podsjeća na Kristovu žrtvu i otkupiteljsko djelo koje čini za čovjeka.

CVIJEĆE na zemlji je slično što i zvijezde na nebu. Ima svoju svrhu! Možemo ga proučavati, diviti se ili jednostavno uživati u ljepoti koja nam je darovana. Cvijećem uvijek možemo pokazati bližnjima što osjećamo prema njima. A cvijeće-dok nam cvjeta i miriše, kao da preslikava ono što je najljepše, ono što je Božje. Cvijeće je Božji poklon ljudima. Cvijeće je ukras svijeta. Različitih je boja, oblika, veličina i mirisa. Zahtijeva našu ljubav i pažnju. Ako ga mi i zaboravimo, ono i dalje ne gubi svoju svrhu, a to je rasti za svoga Stvoritelja! Ljudi smo koji zaboravljaju dobro i lijepo. S cvijećem možemo učiniti mnoga čudesna djela!

VOĆE je potrebno i jesti i promatrati: od toga kako raste pa do trenutka kada, ubrano samo za nas, stiže na trpezu. Voće nas dariva svojim kraljevskim okusima, od gorkog, preko kiselog do slatkog. Zanimljivo je što raste-ni na nebu ni na zemlji, nego na granama. Da bi ga ubrali, uvijek moramo učiniti napor. Ono se ne raspituje kome, kada i gdje stiže, nego na suncu zrije za Stvoritelja i za ljude koji će ga blagovati. Voće je kao šala. Bez njega možemo, ali je život zdraviji ako ga jedemo.

POVRĆE je blago pretočeno iz zemlje u plodove. Preko samo  jedne sjemenke, zemlja daruje toliko more vitamina i minerala koji su nam potrebni u prehrani zdravoga organizma. Mnogi ljudi, bez konkretnoga razloga, ne jedu određeno povrće, ne znajući što sve pri tome gube. Tko ga jede, osjeća lakoću i polet. Sve više povrća jedemo iz plastenika. Računamo s tim, da ga imamo cijele godine. Tako zaboravljamo na male radosti i iščekivanja, kako povrća, tako i ljudi i važnih događaja. Postajemo bezosjećajni i štetni kao zatrovano povrće.

ZEMLJAje naša hraniteljica. Darovana je ljudima da bi im bila na pomoć. Zemlja nije samo ono iz čega raste voće, povrće, žitarice i stabla. Zemlja je više od toga. Ona je dar neba! Na njoj možemo izgraditi raj, jer je ona neiscrpno bogatstvo darovano od Boga. Ljudi u svojoj obijesti znaju reći-škrt kao zemlja, a ne možemo ni pojmiti njenu nesebičnost u rađanju tolikih plodova. U mukama rađanja nastaje i zemlja koju zovemo domovina. Čuvajmo svoju rodnu grudu za koju su položeni mnogi životi! Zemlja je kao majka koja uvijek čeka. Ona je kao dom na kojega uvijek možemo računati. Ona je zemaljska domovina i put u raj.

OBITELJ NEDIĆ

 

Najave

Aktualnosti

Izdvojeno

Katehetski ured
Vrhbosanske nadbiskupije
 

+387 33 238 837

kuvn@kuvn.org

Josipa Stadlera 5, 71000 Sarajevo, BiH